Molio bih sve da si daju malo truda te pročitaju Josipov tekst koji prenosim u cijelosti…
Dragi moji, bliži nam se dan D. 26. svibnja imamo veliku feštu povodom obilježavanja 40. obljetnice naše generacije, divnog li naraštaja 1957/1958. godine.Vjerovali ili ne već je četrdeset godina prošlo kako smo napustili osmogodišnju školu i krenuli (kako tako) samostalno u život. Kako obilježiti taj dan?
Pokušati ćemo maestralnim okupljanjem ispred naše škole u 17 sati (prema sadašnjoj prognozi trebalo bi nas biti oko sedamdesetak). Tu će nam doći foto – Boris koji će nas jednom zauvijek ovjekovječiti na zajedničkoj fotografiji (pokušati ćemo složiti kompoziciju prema već viđenim scenariju iz 1972. godine). Biti će tu najvjerojatnije i fotograf iz Glasa Istre koji će nas slikati za novine. Bude li sluha od strane ravnateljice i spremaćica možda ćemo ući u školu te razgledati nekada nama “tako mile” učionice. Sjećanja me vraćaju unatrag kada smo se svaki sat morali seliti iz kabineta za fiziku (Fažo) u kabinet iz kemije (Petenjak) zatim geografije (Lončarić) na povijest (Skukan) do likovnog (Galić) i tehničkog (Griparić) pa sve do glazbenog (Libuša) matematike (Pleslić) i hrvatskog (Vračar). Naravno bio je tu i kabinet za biologiju (Nežić) pa ruski (Čajka) te nezaobilazna dvorana za tjelesni (Homoky) i ne znam koga sam sve tu zaboravio. No, vidjet ćemo da li će škola imati sluha za takvu avanturu. Ne bi bilo zgorega ponijeti i nekada obavezne papuče kako čistačicama ne bismo natovarili dodatni posao (šala mala!). U 18 sati krećemo svojim kolima za Puntiželu u restoran (kod Bilića) u autokamp, gdje će se održati svečana večera (nemojte zaboraviti ponijeti 200 kn!). Tu bi nas trebale dočekati već razvijene fotografije foto-Borisa u formatu 18×13 (eto prilike da pogledamo svaki sebe kako smo uspjeli!). Svirati će živa glazba (znači dečki nemojte se povući, hrabro curama, kao nekada na čajankama u čuvenoj fiskulturnoj dvorani, šmrc!). Muzičari će nas pratiti do negdje iza ponoći a poslije će nam pustiti glazbu preko razglasa. Priči nikada kraja. Ispred restorana borova šumica, ispred šumice more, topla proljetna noć, (kao stvorena za romantično druženje:)). Jel to sve? Ovisi o nama, o našim željama, kapacitetima, obvezama, mogućnostima. Predviđam druženje do jutra, (za najupornije i najizdržljivije) a poslije kud koji mili moji. Nadam se da će vam se sviđati i da će te tu uspomenu nositi u sebi do kraja života. Za one koji će zaboraviti tu će još uvijek postojati zajednička fotografija koja će vas podsjetiti na dan kada ste još imali dovoljno petlje da izađete iz kuće i proslavite jedan dan koji je malo koja generacija istinski proslavila – 40. godišnjicu osnovne škole. Bravo Mi.
Buršić Josip
